Što zapravo Waldorfska srednja škola može ponuditi mladima?
Kako se obrazuju tinejdžeri, uvelike ovisi o tome s kojim stavom gledamo na ovu burnu fazu života. Neki nastavnici vide fazu adolescencije kao simulirajuću pobunu koju je potrebno ugasiti prije nego što krene nekontrolirano buktati, ili kao bolest koju samo vrijeme može izliječiti. Drugi pak smatraju da su srednjoškolske godine jednostavno vrijeme priprema za fakultet ili radno mjesto. Tada nije iznenađujuće da naše srednje škole počinju nalikovati naoružanim kampovima za obuku, centrima za liječenje ili školama poslušnosti. Waldorfski srednjoškolci, međutim, smatraju da je adolescencija nešto više nego što se čini. Oni to prepoznaju kao važnu fazu ljudskog razvoja. U tinejdžerskim godinama događa se duboka transformacija i oslobađaju se snažne unutarnje snage za budućnost. Samo se u prvim godinama života djeca mijenjaju dramatičnije nego u tinejdžerskim godinama. U adolescenciji prvi put mladi svjesno počinju krivotvoriti vlastiti identitet i oblikovati vlastite vrijednosti. Adolescencija probudi osjećaje koji su istovremeno bolni i uzbudljivi; to su previranja između nečega što umire iznutra, te čitavog novog unutarnjeg svijeta koji se rađa.
Što to umire?
Nestaje nevinost djetinjstva. Adolescencija je često u Waldorfskim krugovima predstavljena biblijskom slikom protjerivanja iz Rajskog vrta. Ovo je doista stvarna slika umiranja „rajske svijesti“ djetinjstva. To se ne događa sve odjednom. William Blake opisuje "zatvorske rešetke" koje se počinju zatvarati oko nas već od trenutka rođenja. Okom pubertetlije raj koji je bio djetinjstvo, s beskrajnim danima igre, plodnim maštovitim životom, nedostatkom samosvijesti, se čini kao san. Gubitak plovnosti i vedrine djetinjstva može pretvoriti tinejdžerske godine u razdoblje intenzivnog tugovanja.
Što se rađa?
Na fizičkoj razini to je sposobnost reprodukcije. Tijela tih mladih ljudi se mijenjaju tako da su sposobna začeti djecu. Baš kao što je kreacija tajanstvena, njihova se svijest transformira, produbljuje i postaje osjetljivija tako da postaju sposobni za začeće novih misli. Iznenada njihovi unutarnji životi dobivaju dimenzije za koje nikada nisu znali da postoje. To je poput šetnje vlastitim starim ugodnim domom i otkrivanja potpuno novog poda ili skrivenog krila dosad nepoznatih soba, s ogromnim novim vidicima, kao i tamnim ormarima.
Waldorfski odgajatelji u adolescenciji vide konvergenciju dvaju temeljnih ljudskih iskustava: gubitak djetinjstva zbog njegove šarmantne nevinosti i rađanje odrasle dobi s potencijalom za stvaranje. Učitelj u srednjoj školi mora biti i babica i savjetnica za tugu, koja prisustvuje porođajima i umirućim osobama koje se događaju kod učenika. Usred ovih traumatičnih promjena, u mladoj se osobi razvijaju ideali. Ti ideali tvrde da svijet ima značenje; da svoj vlastiti život također ima značenje i da može pozitivno utjecati na svijet. Mladost treba te ideale prepoznati i afirmirati. Treba imati iskustva koja ih potkrepljuju. Stoga mlada osoba čezne za tri temeljna iskustva:
- pronaći smisao u svom životu
- pronaći ljudske odnose i osjećaj povezanosti sa svijetom;
- osjetiti da on ili ona mogu napraviti promjenu u svijetu.
Adolescenti čiji su ideali potvrđeni i održavani netaknuti naravno da će preživjeti adolescenciju i postat funkcionalni odrasli pojedinci. Osim toga, vjerojatnije je da će zavladati sobom i svojom sudbinom, te je vjerojatnije da će postati zdravi odrasli koji nastavljaju rasti iznutra
Cilj Waldorfskog srednjoškolskog programa je svjesno njegovati i poticati ideale adolescenata, zadovoljiti njihovu čežnju za pronalaskom smisla u svijetu i u sebi. On s jasnom namjerom nastoji izbjeći (a ako je potrebno i izliječiti) destruktivne navika uma i duha koje su danas uobičajeni među mladima.
Da bi pronašao smisao u svijetu, prvo se treba probuditi u svijetu, te se otvoriti svim njegovim fenomenima. Za to je potrebna snaga promatranja. Čak su i odrasli rijetko kad dovoljno dobri promatrači da primijete što njihov supružnik ili dijete nose određenog dana. Mladost može biti gotovo nesvjesna onoga što se događa oko njega.
U waldorfskoj srednjoj školi pobuđujemo i izoštravamo moć opažanja.
Ova obuka promatranja prenosi se na društveno i moralno područje. Učenici uče promatrati druge ljude i biti svjesni njihovih potreba i problema. Promatranje svijeta prvi je i neophodan korak u pozitivnom utjecaju na njega.
U Waldorfskoj srednjoškolskoj povijesti uči se povijest koja pokazuje međusobnu povezanost svih epoha, svih kultura i svih područja života. Na primjer, na tečaju drevnih kultura, učenici su često fascinirani paralelama između preokupacije Egipćana očuvanjem fizičkog tijela balzamiranjem i opsjednutošću naše kulture ostajanjem mladih vježbanjem, kozmetikom i kirurškim zahvatima. Glazba je predstavljena zajedno s matematikom, jer se jedno bez drugog ne može u potpunosti razumjeti. Umjetnička dostignuća Michelangela proučavaju se u odnosu na anatomska otkrića Vesaliusa. Tako za waldorfskog srednjoškolca povijest nije popis činjenica i datuma, već živi, integrirani zapis o ljudskoj aktivnosti i težnji. Upoznajući i diveći se ovoj tapiseriji, on shvaća smisao značenja i koherentnosti ljudske povijesti i kulture.
Waldorfski srednjoškolski učitelji također ističu moć pojedinaca da oblikuje svoj svijet. Povijest je predstavljena kao ispunjena dahom i pulsom stvarnih živih ljudi. Mladi proučavaju život i dostignuća velikih ličnosti ljudske povijesti: Sokrata, Ivane Orleanske, Schweitzera, Churchilla i dr. Upoznaju ih kao stvarne osobe mesa i krvi, s iskrom božanstva. Mladi uče da pojedinac zaista može pomoći u oblikovanju svijeta. Vjerojatno će shvatiti da i oni imaju iskra božanskog i da i oni mogu napraviti razliku.
Osoba koja se može slobodno izraziti ima veću vjerojatnost da će naći smisao u životu, te da će moći utjecati na svijet oko sebe. U nastavi engleskog jezika svjesno radimo na vraćanju značenja i vrijednosti riječima. Kao što je George Orwell predvidio u svom romanu "1984", danas postoje mnoge snage na djelu koje mogu potkopati temelj našeg čovječanstva - naš jezik. Tako npr. rakete su "mirovne snage", porezi su "povećanje prihoda", a u određenim krugovima "loše" znači "dobro", a "cool" i "vruće" se upotrebljavaju naizmjenično. Dakle, kroz svaki dio engleskog nastavnog programa jedne Waldorfske srednje škole (jutarnji stih i zadaća za pisanje u tjednu, grupno recitiranje i pamćenje sjajnih pjesama i odlomaka proze) adolescentu je omogućeno da se jasno i istinito izrazi u govor i pisanu riječ.
Tinejdžeri su nesigurni po prirodi; nesigurni tko su i koja su im ograničenja i mogućnosti. Uz svu svoju hrabrost, mogu biti jednako krhki kao sadnice postavljene u proljeće. Proces osnaživanja uključuje davanje vještina koje će im pomoći da se nose s izazovima koje će im život predstavljati u budućnosti.
To uključuje, naravno, osnovna znanja i vještine iz matematike, engleskog jezika i znanosti. Uključuje i umjetničke i vještine obrta. U većini srednjih škola to se danas smatra izvanrednim vježbama u samoizražavanju.
U waldorfskoj srednjoj školi umjetnost i rukotvorstvo su, kao što su bili i u prvih osam razreda, bitan dio temeljnog kurikuluma. Učenici nastavljaju sa korištenjem svojih glazbenih instrumenta, pjevaju u zboru, rade euritmiju, uče kako uvezati knjigu, nacrtati lik u perspektivi, tkati šal itd.
Srednja waldorfska škola priprema učenike za neograničene situacije s kojima će se susresti u životu. Umjetnost i rukotvorine pomažu studentu i u akademskoj strani učenja. Rudolf Steiner naglasio je izuzetnu snagu umjetnosti, te njen terapeutski i pedagoški značaj. To su nosioci i kultivatori misli.
Waldorfska srednja škola pomaže adolescentu pri prijelazu iz djetinjstva u odraslu dob. Ideali koji se pojavljuju s takvom toplinom i strašću prepoznaju se i podržavaju. Mladoj osobi se pomaže da pronađe smisao u svijetu i svom vlastitom životu. Pomaže mu se razumjeti i osjetiti kako on ili ona mogu napraviti promjenu u svijetu. Ovdje treba napomenuti da, pored toga, waldorfska srednja škola priprema studente za stvarni svijet fakulteta i karijere jednako dobro ili ćak i bolje od ostalih srednjih škola (bilo javnih ili privatnih).
Sjeme posijano godinama prije u ranim razredima osnovne škole raste i dolazi do cvjetanja bića. Desetogodišnjak koji je upoznao svece i starozavjetne figure u drugom i trećem razredu ponovno ih susreće u proučavanju Biblije kao literature.
Rudolf Steiner prepoznao je srednjoškolske godine kao kritično razdoblje u životu. Od početka je waldorfsko obrazovanje planirao kao dvanaestogodišnje, a ne samo osmogodišnje iskustvo. Naime srednjoškolske godine su previše kritično razdoblje da ga se prepusti učiteljima koji ne prepoznaju i poštuju adolescenciju za ono što ona jest.
U obrazovnoj kulturi danas većina odgajatelja i učitelja očajnički traže novi učinkovit pristup koji će zapaliti adolescente. Waldorfski kurikulum je upravo takav. Već nekoliko desetljeća tiho je educirao mlade ljude i koji su diplomirali, te otišli u svijetu sa svojim netaknutim idealima. Došlo je vrijeme da se waldorfski srednjoškolski kurikulum prepozna i provede i kod nas u Hrvatskoj.