Nastavi hrvatskog jezika (materinjeg jezika) pripada posebno mjesto u odgoju. Čovjek je preko jezika istovremeno socijalno i stvaralačko biće. U jeziku uvijek susrećemo dva pola:
- element kretanja - ritam - (iz kojeg je jezik nastao) i intonacijski element
- oblikovni - konsonanti - i melodiozni element - vokali - te govorenje i slušanje, poetika i gramatika, itd
Nastava hrvatskog jezika treba učeniku omogućiti da doživi jezik u njegovim (gore navedenim) polaritetima. Između njih se nalazi jedan "međuprostor", koji poziva dijete i mladog čovjeka da se u njemu pronađe, udomaći i da se u njemu suvereno kreće. Nastava hrvatskog jezika treba učenika pripremiti za kretanje u tom "međuprostoru", za njegovo dalje razvijanje, a s druge strane stalno samoosvještavati učenika (osobni identitet).
Ta zadaća pripada nastavi gramatike, koja treba pomoći učenikovu postupnom osvještavanju.
Nastava hrvatskog jezika i književnosti promašuje svrhu ako se degradira na mrtvu formu ili tehničko vježbanje. Učitelj treba stalno biti svjestan odgovornosti jezične nastave, a to znači, osvjestiti njezinu povezanost s jezgrom individualiteta koji se izražava u i putem jezika.
Nastavni predmet Hrvatski jezik obuhvaća tri nastavna područja:
- Književnost
- Jezično izražavanje
- Gramatika i pravopis
Nastava materinjeg jezika realizira se u tri oblika:
- nastava po epohama
- predmetna nastava od 7. razreda
- u svim nastavnim predmetima glavne nastave u ritmičkom i pripovijednom dijelu nastavnog sata