Nema obrazovanja koje može isključiti područje religijskog, jer religija i kultura su neodvojivo međusobno povezane. Religijski sadržaji te kršćanska moralnost su (od utemeljenja prve waldorfske škole), a potom i religijska kultura kao sadržaj integrirani u nastavni kurikulum, koji je u cjelosti prožet kršćanskim kulturnim duhom i koji nadilazi granice pojedinih vjeroispovijesti. Drži se da niti jedno dijete ne bi trebalo odrasti bez religijske kulture (kršćanske - u zapadnom kulturnom krugu). U skladu s konfesionalnom pripadnošću roditelja, škola nudi vjeronauk koji organiziraju religijske zajednice. U ovoj odluci roditelji uvijek imaju ulogu onoga koji odlučuje o pravcu religijskog razvoja svoga djeteta.
Međutim, u vremenu koji se od religioznog života sve više i više distancira, u kojemu dominira vrijednosno-neutralna orijentiranost(racionalnost, instrumentalnost, pragmatičnost) pokazalo se potrebnim religijsku kulturu intenzivirati i kroz posebno nastavno podru~če. Obzirom na to škola nudi konfensionalno neovisnu nastavu religijske kulture. Mladi čovjek može biti slobodan u kasnijoj odluci za bilo koju od konfesija ili svjetonazora, ako je doživio i upoznao temelje religijskog. U tom smislu je i program religijske kulture u waldorfskoj školi (neovisno o obliku njegova realiziranja za koji se odluče roditelji) usmjeren na razvijanje temeljnih religijskih vrednota.