Osnovna Waldorfska škola smještena je u mirnom i zelenom novozagrebačkom Jakuševcu, okružena drvećem i vrtom, daleko od gradske vreve. Njihove učenike često ćete pronaći u školskom dvorštu, gdje se igraju, druže i istražuju. U slučaju ove škole, blato, snijeg, hladnoća ili vrućina neće zaustaviti dječju odlučnost za zabavom.
Blatne cipelice, ogrebotina od penjanja na drvo ili pokidane hlače, koje su inače noćna mora učitelja i roditelja, u ovoj školi su objeručke prihvaćena svakodnevica. Poslovna ravnateljica škole, Ivana Vukelić Bonifačić, otkrila nam je na koji način waldorfska pedagogija, poštujući prirodu djeteta i zakonitosti njegova razvoja, postiže uspjeh u obrazovanju. Blatne cipele, vjerovali ili ne, neizostavan su dio te priče.
Glava, srce i ruka
Djeca su po prirodi beskrajno znatiželjna. Rođena u čudesan svijet vrijedan istraživanja, intuitivno ga iskušavaju svim osjetilima, učeći o njemu. Omogućite im slobodno istraživanje, potaknite njihovu maštu i znatiželju – i potaknuli ste ljubav prema učenju. Upravo taj iskustveni mehanizam učenja njeguje waldorfska pedagogija.
U ovoj školi se svira, pleše, stvara umjetnost. Ručni rad i učenje zanata, uz kreativnost, potiče i razvoj fine motorike vezane uz razvoj kognitivnih funkcija djeteta. „Ručni rad, vrtlarstvo ili obrti su redovni predmeti jer upravo oni čine cjelovitost kurikuluma. Time djeca dobivaju raznovrsne sadržaje koji hrane njihove različite potrebe i čine ravnotežu tijekom njihova odrastanja.“, pojašnjava Ivana.
Dok digitalizacija i uvođenje suvremenih tehnologija kojima se uobičajeno hrli nisu zanemareni, u ovoj školi se ipak naglašava važnost stvaralaštva, fizičke aktivnosti i povezanosti s prirodom.
Kako to izgleda u praksi?
Glavni predmeti u ovoj školi poučavaju se u obliku blok nastave, svakodnevno, u trajanju od tri do četiri tjedna, nakon čega se prelazi na drugi. Blok nastava podijeljena je na ritmički, glavni i pripovjedni dio, a svi ostali predmeti gradivom podržavaju glavne. Na taj način se uistinu može pričati o interdisciplinarnost kojoj teže reforme školstva.
Učenici svaku nastavnu temu obrađuju cjelovito i iskustveno, iz aspekata različitih teorija, čime se postiže istinsko razumijevanje. Koristeći opisnu formu za definiranje stečenih znanja i kompetencija, bez pritiska ocjena do 7. i 8. razreda, djeci se daje prilika za istraže svoje granice bez straha od neuspjeha ili srama.
Učitelji u takvom okruženju imaju više slobode, ali od njih se traži da budu svojevrsni umjetnici u poučavanju. Kvalitetan učitelj je uvijek iznova zainteresiran, pun novih ideja i spoznaja, kako bi kod djeteta potaknuo znatiželju i volju za učenjem, saznajemo od ravnateljice.
Škola bez ocjena?
S druge strane, nerealna očekivanja roditelja, sve viši zahtjevi učitelja, kompetitivnost među učenicima, lov na petice, a posljedično – stres, stvarnost su za sve više učenika. Roditeljima je dobro poznato što znači pitati se hoće li baš ta jedinica u finalnom prosjeku biti ključna za upis na baš taj fakultet koji smo im predvidjeli... jer naposlijetku, želimo im uspješne karijere, zar ne?
Svjesni smo da ocjena nije objektivan pokazatelj znanja niti prediktor uspješnosti, a da može biti značajan faktor stresa. Unatoč tome, mnoge su se obrve podigle saznavši da waldorfske škole ne kvantificiraju znanje na način na koji smo navikli. Nije li bolje odmah odljepiti metaforički flaster i pustiti ih da se naviknu na stres koji ih ionako, kad tad, čeka?
Mi smatramo da u najranijoj dobi poticati kompetitivnost u djeteta, kad ono ne može razumijeti čemu ta kompetitivnost služi, nije dobro. U dobi kada dijete zna da mu je to važno radi postizanja određenih rezultata to onda ima smisla. Prije nego što u svom razvoju dijete dosegne dob u kojoj može razumijeti uzročno posljedično mišljenje, a to je doba puberteta, nema smisla poticati kod njega određena iskustva.“, govori Ivana te dodaje: „Sve u svoje vrijeme.“.
Pratiti ritam djeteta
Jednak princip primjenjuju i na sam sadržaj koji podučavaju. „Pravi sadržaj u pravo vrijeme. Drugim riječima, waldorfski je kurikulum takav da poštuje psihofizički razvoj djeteta na način da sadržaje nudi upravo onda kada je dijete u svom razvoju spremno taj sadržaj na pravovaljani način primiti. To omogućuje dovoljno vremena za savladavanje gradiva prema individualnim afinitetima djeteta.“, pojasnila je Ivana.
Kod njih je, primjerice, učenje pisanja slova raspoređeno na prvi i drugi razred. Najnovijom kurikularnom reformom od prošle godine takav raspored učenja uveden je u sve škole. Upravo takav pristup, maksimalno prilagođen potrebama i mogućnostima djeteta, Ivana vidi kao najveću prednost waldorfskog pristupa obrazovanju.
Naviknuti smo na školski program koji diktira tempo, a one koji ne mogu pratiti okriviti za neuspjeh i prepustiti samima sebi. Ipak, waldorfska škola mjesto je gdje program prati razvoj djeteta, a ne obrnuto. Rezultat tako postavljenog okruženja su kreativna, hrabra i slobodna djeca.