|
Zanimljive radionice, festivali, predstave i svetkovine dio su života naše škole. Doznajte što je sljedeće pred nama iz bogatog programa događanja Waldorfske škole...
Odaberite željenu temu:
|
KALENDAR DOGAĐANJA27. – 30. 8. Rad kolegija, pedagoške i tehničke konferencije, priprema učionica
30. - 31. 8. Potpisivanje Ugovora 1. 9. Radna akcija u organizaciji VR-a, učitelji prisutni 2-3 sata 3. 9. 1. nastavni dan 6. 9. Primanje u 1. razred – svečanost Suncokreta 9. 9. Festival bajki 29. 9. Miholje, WOW Day 8. 10. Dan nezavisnosti 1. 11. Blagdan Svih Svetih 2. 11. Nenastavni dan 12. 11. Martinje 2. 12. 1. advent 6. 12. Sv. Nikola 8. 12. Božićni sajam + Sličice iz nastave božićnog karaktera 12. 12. 2. advent 13. 12. Adventski vrt 19. 12. 3. advent 21. 12. Zadnji nastavni dan u 1. obrazovnom razdoblju 25. 12. Božić 26. 12. Sveti Stjepan 1. 1. 2019. Nova Godina 6. 1. Sveta tri kralja 7.-11.1. Zimski kamp 14. 1. 1. nastavni dan u 2. obrazovnom razdoblju 28. 2. Dan waldorfske pedagogije 2. 3. Maskenbal 6. 4. Radna akcija 11. 4. Dan otvorenih vrata 17. 4. Zadnji dan nastave prije proljetnih praznika 21. 4. Uskrs 22. 4. Uskrsni ponedjeljak 29. 4. 1. nastavni dan nakon proljetnog odmora 1. 5. Praznik rada 18. 5. Proslava 25. godišnjice škole 24. 5. Zajednički izlet 13. 6. Završna predstava 8. raz. 14. 6. Posljednji nastavni dan, oproštaj s osmašima 20. 6. Tijelovo 22. 6. Dan antifašističke borbe 25. 6. Dan državnosti 27. 6. Podjela svjedodžbi |
|
KALENDAR ŠKOLSKE GODINE:
POTPISIVANJE UGOVORA ZA ŠK. GODINU 2018./19.
|
TERMINI SKUPNIH INFORMACIJA: PRVO POLUGODIŠTE
DRUGO POLUGODIŠTE
|
SVETKOVINE U WALDORFSKOJ ŠKOLI
Svaka škola ima svoje proslave kojima se obilježavaju važni datumi i događaji. U waldorfskim školama te su proslave povezane s ciklusima godišnjih doba, slavljenjem svetaca (Miholje, Martinje, Sv. Nikola) ili pak velikim blagdanima (Božić, Uskrs). Svetkovine su ovdje više od uobičajene školske priredbe, one su mala slavlja ispunjena općim osjećajima radosti, zahvalnosti i povjerenja koje nastojimo njegovati. Slavlje je sastavni dio waldorfskog života: svakodnevno se slavi novo jutro, slavi se početak novog polugodišta – i njegov kraj, rođendani, godišnja doba, blagdani i još puno toga. Slaviti znači probuditi svijest o posebnosti određenog trenutka, unijeti svjetlost i radost u svakodnevni život. To je jedna od najvitalnijih sastavnica učiteljskog poziva.
Kad slavimo nešto izrazito svjetovno kao što je jutro, unosimo radost u početak dana i možemo se sjetiti da je svaki dan novi početak, čista ploča. Nekoj je djeci to iskustvo posebno dragocjeno! Rođendani bi iz istog razloga trebali, iznad uobičajene zabave djece, predstavljati slavlje kojim zajedno slavimo jedinstveni život svakog pojedinog djeteta.
Proslava svetkovina zbog toga treba biti osmišljena kroz slike koje će pozornost svakog djeteta zaogrnuti osjećajima čuđenja i strahopoštovanja. Uvijek treba ostati nešto neprozirno iza tih dojmljivih slika koje djeci nudimo u svetkovini lampiona, obiteljskoj božićnoj večeri ili uskršnjem jutru u kojem se traži zekina košarica. U pozadini svetkovina je osjećaj prisutnost u svijetu, osjećaj neizmjernosti, veličine i zahvalnosti pred stvarnošću koja je iznad svakodnevice i običnosti. Učitelji i roditelji trebaju, prvenstveno njegujući osobni prostor slobode, povezanosti i posvećenosti, naći načina da djetetu dočaraju taj osjećaj posebnosti. Djeci, čak i onoj starijoj, treba omogućiti da dožive osjećaj čarolije koja seže onkraj vidljivog. U današnjem svijetu raznoraznih senzacija koje profaniraju taj prostor privatnosti i posvećenosti, ovaj je zadatak teži, ali i utoliko potrebniji. Valja znati kako je ovom umijeću, ma koliko se danas činilo izazovnim, dorastao svaki roditelj i svaki učitelj koji uzme vremena i pozornosti da se ponajprije sam pripremi za svetkovinu. Time koristimo priliku za osobni rast, ali i za njegovanje one dragocjene i suptilne povezanosti s djecom iz koje izrasta zdrav odnos i poštovanje, temelj svakom odgoju: ljubavi i disciplini.
Renata Sturmer Santrić, voditeljica zagrebačkog waldorfskog vrtića Mala vila i majka dviju nekadašnjih waldorfskih učenica, ističe životnu važnost svetkovina: "Djetinjstvo je utoliko bogato koliko je prožeto lijepim slikama, koje će jednom u kasnijoj dobi, zračiti životnu snagu i smisao. To je ono na što se možemo osloniti, kada se u nekim razdobljima života traže odgovori na «vječna pitanja». Dijete pamti događaje, postupke ljudi, atmosferu; i sadržaj tog pamćenja određivat će njegov odnos prema sebi i drugima. Slavljenje svetkovina zadovoljava djetetovu osnovnu potrebu za sigurnošću i vodi razumijevanju života, jer se svetkovine ponavljaju svake godine i sadrže rituale poznatih pravila.
Uspješnost svetkovine ovisi o načinu kako u njoj sudjeluju roditelji i odgajatelji. Sve što radimo s djecom mora biti praćeno UVJERLJIVOŠĆU. Samo na taj način gradimo zlatne temelje ISTINITOSTI na kojima se jedino nešto trajno može prenijeti djetetu. Svetkovine su divna mogućnost da budemo s djecom potpuno prisutni u istoj stvari, da svojom predanošću budemo uzor za oponašanje, i da tako pridonosimo razvoju najvažnije sposobnosti: VOLJE za životom."
U ovom smislu svetkovinama se u waldorfskoj pedagogiji pridaje poseban značaj i one imaju temeljnu pedagošku ulogu. Uklopljene u cjelogodišnji školski kurikulum, one na suptilan način povezuju različite odgojne i obrazovne ciljeve. Za svetkovine se djeca pripremaju i odabirom priča, pjesama, euritmijskih i glazbenih predložaka u glavnoj i predmetnoj nastavi. Osim toga, u svakom razredu posebno mjesto pripada svetkovnom stolu koji na suptilan i dojmljiv način, ponovno kroz djeci razumljive slike, reflektira promjene u prirodi, godišnje cikluse i blagdansko ozračje pojedinih svetkovina. To se čini izborom boje tkanina koje su na stolu, kao i samom postavom figura i predmeta koji imaju sasvim određenu simboličku vrijednost.
Govor o svetkovinama ne može zaobići temu svetog, čime se otvara pitanje religioznosti, što može izazvati prilično snažne osjećaje. Zbog toga je važno reći da, iako je Steiner svoju pedagogiju zasnovao na kršćanstvu, te mi u europskom krugu uglavnom slavimo kršćanske svetkovine, waldorfske škole u drugim kulturnim krugovima slave svoje svetkovine i imaju vlastitu religijsku ikonografiju. U arapskim zemljama središnje mjesto u svetkovinama imaju islamski blagdani, u Izraelu židovski, na istoku budistički. Svetkovine se mogu slaviti i kroz najopćenitije humanističke vrijednosti, one su iznad pojedinačne religioznosti, jer nije riječ o formalnoj religijskoj praksi već ovdje religijski sadržaji i rituali izvođeni s ozbiljnošću, iskrenošću i poštovanjem dobivaju pedagoški smisao. Zahvalnost, čuđenje i divljenje ostaje u temelju svetkovina i uopće religijske nastave. Time religiozni osjećaj postaje temelj iz kojeg se neposredno razvija odnos prema svijetu i ljudima ispunjen poštovanjem, povjerenjem i ljubavlju.
Proslava svetkovina
Slavljenje svetkovina svoj puni smisao dobiva ukoliko se, kao i niz vrijednosti koje njegujemo kroz pedagoški rad u našoj školi, podudara s vrijednostima i ozračjem obiteljskog doma. Stoga je važna prisutnost i podrška roditelja, ne samo u sudjelovanju u pojedinim svetkovinama, već i u praćenju djeteta kroz aktivnosti u pojedinim epohama. U našoj se školi redovito obilježavaju sljedeće svetkovine: početak školske godine, posebno za prvi razred, Miholje, Martinje, Božić, fašnik, Uskrs, završetak nastave. Datume i vrijeme proslava pronaći ćete u godišnjem rasporedu događanja.