Odluka o upisu naše kćeri u WŠ sazrijevala je kod supruga i mene skoro dvije godine. Koristili smo svaku prigodu informirati se o waldorfskoj pedagogiji i školi tako da smo bez puno razmišljanja upisali Leu u Malu školu u WŠ iako je redovno pohađala gradski vrtić. Malu školu smo shvatili kao dodatnu aktivnost 2 puta tjedno, a opet priliku da i mi kao roditelji upoznamo školu „iznutra“, priliku za promatranje učenika škole, njihovu interakciju s drugom djecom i odraslima, te upoznavanje drugih roditelja i razmjenu iskustava iz prve ruke. Također nam je bilo važno vidjeti kako se Lea osjeća u školi i kako se snalazi u novom okruženju. Lea je uživala u svim aktivnostima Male škole i naprosto naočigled „cvjetala“. Upoznala je prostor škole i dvorišta (oduševila se kućicom na drvetu) kao i većinu djece koja su krenula s njom u prvi razred, tako da joj prelazak iz vrtića u školu nije bio stresan budući da je većina djece iz njene vrtićke grupe krenula u istu školu u kvartu.
Po Leinim riječima, najljepše joj je bilo to što je upoznala prijatelje, koji su poslije sa njom krenuli u školu.
Lijep pozdrav,