Ondina i David Whitney

U svijetu koji je postao mehanički i ne razvija se u skladu s ljudskom prirodom, vrlo je malo projekata kao što je waldorfska škola, koja stavlja cjelokupno ljudsko biće u središte pozornosti. Mi smo, kao obitelj, došli u kontakt s nekoliko waldorfskih škola. Naš je sin u Norveškoj pohađao waldorfski vrtić i školu. Kćer nam je tamo pohađala waldorfski vrtić, a sada pohađa Waldorfsku školu u Zagrebu. Primijetili smo da je svim školama zajedničko da su učitelji vrlo posvećeni svom poslu, da stvaraju kreativne, dinamične i skladne zajednice. Gradivo se usvaja kroz intelekt, emocije, glazbu, kreativnost i pokret. Posjećuju se muzeji, kazališta, ide se na izlete, rade se predstave, djeca su u direktnom kontaktu s prirodom. Svakom djetetu se pristupa individualno, s ciljem da se razvije ono najbolje u njemu. Roditelji su aktivno uključeni u rad škole i sudjeluju u mnogim aktivnostima. Posebno cijenimo što učitelji tretiraju djecu s poštovanjem i isto tako uče djecu da poštuju druge. Rezultat toga je da su u waldorfskoj školi djeca sretna, imaju samopoštovanje i provode vrijeme u zajednici, u kojoj se osjećaju korisno, prihvaćeno i sigurno. Naše mišljenje je da će takva djeca donositi svjesnije odluke o svojoj budućnosti, bazirane na pozitivnim osjećajima prema samima sebi.

Prijelaz našeg sina iz waldorfske osnovne škole u državnu gimnaziju, za nas je bilo pozitivno iskustvo. Učenici waldorfske škole imaju temeljit fond znanja, upravo zato što metode koje se primjenjuju imaju cilj da se naučeno razumije i prijeđe u dugoročno pamćenje. Pored razvijanja kreativnosti, waldorfska škola potiče učenike na logično razmišljanje, uočavanje, zaključivanje te nadograđuje i nadovezuje novo gradivo na ono već naučeno. Kad završe waldorfsku školu, učenici znaju analizirati, imaju bogatstvo riječi, logiku, vladaju brojevima, ali isto tako upotrebljavaju sintezu, boje, sanjarenje i maštu. Istraživanja su pokazala da je učenje koje aktivira lijevu i desnu moždanu polutku najefikasnije. Dobar primjer za to je pokazala emisija "Školski sat", prikazana u srijedu, 02.10 2013. Tema emisije bila je o učenju i metodama učenja. U toj emisiji bila je reportaža o učenicima 6. razreda Waldorfske škole u Zagrebu. Učiteljica Josipa Kebet objasnila je sistem epoha te metode koje se koriste u Waldorfskoj školi, a učenici su izrazili kako im takav način učenja omogućava lakše razumijevanje i pamćenje gradiva. U studiju su bile jedna psihologinja te jedna razredna nastavnica iz državne osnovne škole "P. Miškine", koje su preporučile da se kod učenja koriste mentalne mape. Ono što se želi naučiti se mapira, crta, asocira, poboja itd. Mentalne mape su grafički prikazi jasnog i kreativnog, kroz koje se gradivo personalizira i memorira upotrebom asocijacija, boja, slika, sinteze, logike i analize.